Osijek dne 7. svibnja
2009
Viktor Arbanas
Vijenac Ivana Meštrovića 60
31000 Osijek
JMBG 1308942300059
viktor.arbanas@gmail.com
Ustavni sud Republike Hrvatske
10 000 Zagreb, Varšavska 3
Štovane gospođe i gospodo sudci Ustavnog suda RH
Hvala glavnom tajniku Ustavnoga suda RH, gospodinu Teodoru Antiću na brzom
odgovoru od 27. travnja 2009. No, molim Ustavni sud, izuzmite gospodina Antića
iz ovoga spora jer izgleda kako nije dorastao svom poslu zato što ne primjenjuje
Ustavni zakon, ne poštiva moje pravo kao građanina ove države na pomoć državnih
tijela, ne shvaća važnost ove tužbe te se ponaša kao „vlast“, a ne kao pučki
službenik.
Gospodin Antić izgleda nije dorastao svom poslu jer po njegovom odgovoru izgleda
kako nije upućen u Ustavni zakon koji navodi. Gospodin Antić mi niti ne pokušava
dokazati „pogrješku“ niti mi kao poznavatelj Ustava, Ustavnoga zakona i drugih
propisa vezanih uz Ustav RH, bilo što objašnjava, niti mene, građanina države u
čijoj službi jest, upućiva na pravi put tužbe ili druge mogućnosti tuženja.
Gospodin Antić nije pokazao niti zanimanje za problem te izgleda kao da se Ustav
RH njega ne tiče. Za gospodina Antića sam ja izgleda „stoka sitnoga zuba“ (kao
svima „na vlasti“).
Ipak, hvala gospodinu Antiću što me je uputio na Narodne novine. Ustavni zakon
izgleda ne predviđa mogućnost izpravljanja pogrešaka u štivu Ustava. Prema
Ustavnom zakonu od 24. travnja godine 2002. se ova tužba odnosi na „zaštita
ljudskih prava i temeljnih sloboda“.
Moje pravo i temeljna sloboda prema Ustavu je: „ne živjeti pod nečijom vlašću“.
U demokraciji nitko ne može nikim vladati! Vi ćete mi, vjerujem, pokušati
objasniti kako „vlast“ ima i značenje „uprave“ (koje je vremenom dodano riječi „vlast“),
ali osnovno značenje „vlasti“ je vladati, a ja nikomu ne dopuštam vladati sa
mnom. Dopuštate li Vi komu „vladati“ Vama? Ja sam spreman nekomu na određeno
vrijeme i uz budni nadzor povjeriti posao upravljanja mojim u moje ime.
Dakle, ovdje se radi o „provedbi ustavnoga prava“ i to zahtjeva promjenu Ustava
tj. promjenu izraza „vlast“ u štivu Ustava!
Molim Ustavni sud, razmotrite slijedeću tužbu i presudite u korist tužbe.
Tužba
Ja, kao punopravni građanin RH, tužim najviše zakonodavno tijelo moje Republike
Hrvatske, Hrvatski Sabor, za nejasno tj. dvosmisleno napisan i nepromišljeno
usvojen Ustav Republike Hrvatske s riječi VLAST. Riječ „vlast“ u svom osnovnom
značenju znači neograničenu moć nad kim ili čim. To znači: vlastnik ili moćnik
koji se ne obazire ni na što, radi što on hoće i sam odlučuje hoće li svoju moć
nad kim ili svoje vlasništvo komu dati, komu darovati ili podijeliti s kim.
Posljedica takve jezično neznalačke i nedosljedne upotrebe riječi je povreda „Temeljnih
odredaba“ Ustava RH. U prvom članku Ustava: „Narod ostvaruje vlast izborom
svojih predstavnika …“, dakle, vlast je narod, a ono što narod izabere su
njegovi predstavnici, a ne „vlast“. U trećem članku Ustava se u RH jamči sloboda
i jednakost te poštivanje prava čovjeka. Koja to „vlast“ odjednom može jamčiti
takva prava, kada stoljećima naše vlasti nisu niti znale što je to sloboda i
jednakost, a kamo li što su to prava čovjeka? Može li hrvatski puk odjednom zlo
zamijeniti zlom koje nije zlo?
Zato „vlast“ izaziva nepovjerenje puka u tu našu novu demokraciju. Zato niti puk
niti izabrana „vlast“ ne znaju što im demokracija omogućuje, a na što ih
obvezuje. I jedni i drugi ne znaju što bi s tom „vlasti“ i „demokracijom“
započeli. Ni jedni ni drugi nisu shvatili što je sada drugčije od onoga što je
bilo npr. u Jugi. U svakodnevnom životu su odbačene sve zasade morala i
uljuđenosti. Nema više građanske svijest, odgovornosti, obzirnosti, drugim
riječima nema nikakvih granica, .. Izgleda kao da je svatko u RH postao „vlast“
te radi sve što mu se hoće, ne obazirući se na zakone i propise RH, jer nitko ni
za kakvu povredu zakona i propisa RH ne biva kažnjen.
Izraz „vlast“ se u demokratskom sustavu može upotrijebiti, ako se govori o puku,
ali ne za predstavnike ili tijela koje taj puk izabere. Puk ima vrhovnu vlast u
svojoj državi. Ljudima iz puka kojima taj puk, uvjetno na određeno vrijeme i uz
stalni nadzor, povjeri dio svoje vlasti (predsjednik države, Sabor,
gradonačelnik itd.) ne može vladati pukom nego samo provoditi ono što je prije
izbora obećao napraviti i zbog čega ga je puk izabrao. Riječ „vlast“ je u
povijesti značila podčinjenost puka nekoj nametnutoj mu sili (uglavnom vojnoj).
Zato zahtijevam: U suvremenom hrvatskom Ustavu riječ VLAST upotrebljavati samo u
vezi s pukom, a za sve nositelje ovlasti ili predstavnike koje puk izabire,
dosadašnju neodgovarajuću riječ VLAST zamijeni riječima UPRAVA, ovlast, vodstvo,
rukovodstvo i sl.
Pojašnjenje:
Čak ni u komunizmu se nije govorilo o vlasti nego o upravnim tijelima i
radničkom samoupravljanju, dakle upravi! Vraća li nas naš Ustav u davnu
prošlost?
Još jedanput. U današnjem Ustavu RH se upotrebljava riječ vlast čije povijestno
značenje u našem demokratskom uređenju države nema nikakve podloge. Jedini
vladar i vlast u RH je hrvatski puk koji na demokratskim izborima izabire ljude
koje izborom opunomoći upravljati državom u njegovo ime. Znači, ne opunomoći ih
vladati pukom ili državom, nego upravljati u ime puka. Osim toga, ako tako
izabrani ljudi ne izpune očekivanja puka, puk ih može smijeniti.
Vlast i vladari se ne biraju, ovi nasilno (ne pitajući puk, tj. bez izbora) dođu
na vlast. Oni vladaju dok ih puk, neka druga vlast ili neki drugi vladar nasilno
ne sruši s vlasti ili dok ne umru.
Hrvatski puk je godine 1102. izgubio svoga vladara, svoga kralja, a time i svoju
državu, ali svojom državom nikada nije niti vladao. Tek stvaranjem demokratske
Republike Hrvatske godine 1990. hrvatski puk je ostvario mogućnost vladati
svojom državom. Do tada je hrvatski puk bio pod različitim vlastima i vladarima.
Čak ni za vladavine komunista puk nije vladao svojom državom, iako se je
govorilo o radničkom samoupravljanju i diktaturi proleterijata!
Iz slijedećih primjera se vide značenja često upotrebljavanih tuđica sa
značenjem „vlast“ te razlike u upotrebi riječi „vlast“ i „uprava“ u engleskom i
njemačkom govornom području. Prema tomu, zapadne demokracije jasno razlikuju
„vlast“ i „upravu“, a mi se pokoravamo jezičnim neznalcima, drugim riječima
nepismenima. (Nije riječ „vlast“ jedina krivo upotrijebljena riječ u Ustavu RH.
Npr. u značenju „puk“ se upotrebljava „nacija = narod“, iako se puk sastoji od
većinskoga i manjinskih naroda ili „nacija“.)
vlast > posjed, vlastništvo
tuđice:
demokracija = vlada naroda (preko svojih predstavnika)
(gr. demos = narod, puk + krateo = vladam)
regent > namjestnik, vršitelj vladarske dužnosti
(lat. regere = upravljati, voditi)
suveren > nositelj vrhovne vlasti, vladar, neograničeni gospodar, samodržac
(fr. souverain)
monarh > vladar (jedna osoba) koji stoji na čelu npr. Austro-Ugarskoj monarhiji
(car, imperator, kralj i sl.)
(gr. monos = sam + archo = vladam)
dominacija > gospodstvo, gospodarenje, vlast, premoć, nadmoć, prevlast
(lat. dominari = gospodovati, vladati)
engleski:
„to govern” = upravljati
„government” = uprava, upravljanje
„to rule” = vladati
„ruler” = vladar („absolute ruler” / „despot” = neograničeni vladar)
njemački:
regieren (verwalten, lenken, leiten) = upravljati, voditi, rukovoditi
(lat. regere = upravljati, voditi)
Regierung (oberste staatliche Behörde, deren Mitglieder den Staat leiten)
= vrhovno državno opunomoćeništvo, čiji službenici upravljaju državom;
državna uprava, državno vodstvo
Behörde (von Staat, Stadt, Gemeinde oder Kirche mit der Erledigung von
Amtsgeschäften beauftragte Gruppe von Beamten bzw. deren Dienststelle)
= opunomoćeništvo (skupina službenika koje je država, grad, općina ili crkva
opunomoćila voditi državne, gradske, općinske ili crkvene poslove, tj. njihov
ured)
herrschen (gebieten, walten) = gospodariti, vladati, zapovijedati
Herrschaft = gospodarstvo, vlast
Sa štovanjem
Viktor Arbanas
Osijek dne 21. travnja
2009
Viktor Arbanas
Vijenac Ivana Meštrovića 60
31000 Osijek
viktor.arbanas@gmail.com
Ustavni sud Republike Hrvatske
10 000 Zagreb, Varšavska 3
Tužba
Ja, kao punopravni građanin RH, tužim najviše zakonodavno tijelo moje Republike
Hrvatske, Hrvatski Sabor, za nejasno tj. dvosmisleno napisan i nepromišljeno
usvojen Ustav Republike Hrvatske s riječi VLAST. Riječ „vlast“ u svom osnovnom
značenju znači neograničenu moć nad kim ili čim. To znači: vlastnik ili moćnik
es ne obazire ni na što, radi što on hoće i sam odlučuje hoće li svoju moć nad
kim ili svoje vlasništvo dati, darovati komu ili podijeliti s kim.
Posljedica takve jezično neodgovorne, nedosljedne i neznalačke upotrebe riječi
je nepovjerenje puka u demokraciju. Zato niti puk niti izabrana „vlast“ ne znaju
što im demokracija omogućuje, a na što ih obvezuje. I jedni i drugi ne znaju što
bi s tom „vlasti“ i „demokracijom“ započeli. Ni jedni ni drugi nisu shvatili što
je sada drugčije od onoga što je bilo npr. u Jugi. U svakodnevnom životu su
odbačene sve zasade morala i uljuđenosti. Nema više građanske svijest,
odgovornosti, obzirnosti, drugim riječima nema nikakvih granica, .. Izgleda kao
da svatko postao „vlast“ jer nitko ni za što ne biva kažnjen.
Vlast se u demokratskom sustavu može upotrijebiti, ako se govori o puku, ali ne
za predstavnike ili tijela koje taj puk izabere. Puk ima vrhovnu vlast u svojoj
državi. Ljudima iz puka kojima taj puk, uvjetno na određeno vrijeme i uz stalni
nadzor, povjeri dio svoje vlasti (predsjednik države, Sabor, gradonačelnik itd.)
ne može vladati pukom nego samo provoditi ono što je prije izbora obećao
napraviti i zbog čega ga je puk izabrao. Vlast je u povijesti značila
podčinjenost puka nekoj nametnutoj mu sili (uglavnom vojnoj).
Zato zahtijevam: U suvremenom hrvatskom Ustavu riječ VLAST upotrebljavati samo u
vezi s pukom, a za sve nositelje ovlasti ili predstavnike koje puk izabire,
dosadašnju neodgovarajuću riječ VLAST zamijeni riječima UPRAVA, vodstvo,
rukovodstvo i sl.
Primjetba
Čak ni u komunizmu se nije govorilo o vlasti nego o radničkom samoupravljanju,
dakle upravi! Vraća li nas naš Ustav u prošlost?
Još jedanput. U današnjem Ustavu RH se upotrebljava riječ vlast čije povijestno
značenje u našem demokratskom uređenju države nema nikakve podloge. Jedini
vladar i vlast u RH je hrvatski puk koji na demokratskim izborima izabire ljude
koje izborom opunomoći upravljati državom u njegovo ime. Znači, ne opunomoći ih
vladati pukom ili državom, nego upravljati u ime puka. Osim toga, ako tako
izabrani ljudi ne izpune očekivanja puka, puk ih može smijeniti.
Primjetba
Vlast i vladari se ne biraju, ovi nasilno (ne pitajući puk, tj. bez izbora) dođu
na vlast. Oni vladaju dok ih puk, neka druga vlast ili neki drugi vladar nasilno
ne sruši s vlasti ili dok ne umru.
Hrvatski puk je godine 1102. izgubio svoga vladara, svoga kralja, a time i svoju
državu, ali svojom državom nikada nije niti vladao. Tek stvaranjem demokratske
Republike Hrvatske godine 1990. hrvatski puk je ostvario mogućnost vladati
svojom državom. Do tada je hrvatski puk bio pod različitim vlastima i vladarima.
Čak ni za vladavine komunista puk nije vladao svojom državom, iako se je
govorilo o radničkom samoupravljanju!
Kao primjere upotrebe riječi „vlast“ i „uprava“ navodim značenja često
upotrebljavanih tuđica toga značenja te njihovu upotrebu u engleskom i njemačkom
govornom području:
vlast > posjed, vlastništvo
tuđice:
demokracija = vlada naroda (preko svojih predstavnika)
(gr. demos = narod, puk + krateo = vladam)
suveren > nositelj vrhovne vlasti, vladar, neograničeni gospodar, samodržac
(fr. souverain)
monarh > vladar (jedna osoba) koji stoji na čelu npr. Austro-Ugarskoj monarhiji
(car, imperator, kralj i sl.)
(gr. monos = sam + archo = vladam)
dominacija > gospodstvo, gospodarenje, vlast, premoć, nadmoć, prevlast
(lat. dominari = gospodovati, vladati)
engleski:
„to govern” = upravljati
„government” = upravljanje
„to rule” = vladati
„ruler” = vladar („absolute ruler” / „despot” = neograničeni vladar)
njemački:
regieren (verwalten, lenken, leiten) = upravljati, voditi, rukovoditi
Regierung (oberste staatliche Behörde, deren Mitglieder den Staat leiten) =
državna uprava herrschen (gebieten, walten) = gospodariti, vladati, zapovijedati
Herrschaft = gospodarstvo, vlast
S poštovanjem
Viktor Arbanas
PS.
Ustavni sud će, nadam se, ovu tužbu stručnije presuditi nego onu o bahatom
parkiranju jednoga vozila na dva označena mjesta za parkiranje.
--------------------------------------------------------------------------------------
Kratka povijest Hrvatske
Postali smo od Tuge, Buge i Vuge.
Nakon duge potrage naselili smo se u lijepoj i bogatoj zemlji
i dostigli svoj povijestni vrhunac stvorivši svoju državu, kraljevinu,
ali to je bilo jako davno.
Zatim smo jako dugo, tj. 880 godina (1102-1992) bili kmetovi.
Zadnji naši gospodari i vlastnici su bili Jugo-komunjare.
U vrijeme previranja europskoga družtva mi smo postali žrtve
europskih dvorskih budala poput lorda Owena i van den Brucka,
tzv. stratega i taktičara Europskih licemjernih „demokracija“.
No, 880-ljetna želja za uzkrsnućem umrle nam države,
na tren je združila i ujedinila veliku većinu Hrvata,
uzprkos svim nepremostivim međuljudskim zaprekama.
Žrtvovali smo milo i drago, pa i živote, ali neki javno pišu i govore
kako smo tek uz „pomoć velikana“ poput kraljevića Marka ostvarili san!
Nismo mogli niti sanjati u što će se izroditi naša nova
država.
Nismo izabrali cvijet Hrvata za ostvarenje našega sna, nego ološ.
Propalice, prevaranti, ubojice i nitkovi nas vode ravno u propast,
a mi, hrvatski narod, pa i hrvatski puk se pravimo / jesmo blesavi.
Tzv. stvoritelji te države (Tuđman & Co.) su razvalili sva poduzeća,
a njihovi pohlepni sluge i „vlast“ razprodaju sve naše, pa na kraju i INA-u.
Nitko narod ne pita. Koga uopće pitati, pa svi se pravimo blesavi!
Iako svi znamo da u ovoj državi nitko osim privatnika ne radi,
naša „vlast“ jednostavno razbacuje naš novac na trutove u Saboru,
pravosuđu, policiji, upravama državnih poduzeća te općina, sela i gradova.
Europa nam je pokazala što nam je činiti, a mi brzo učimo te
smo izabrali, izabiremo i birat ćemo Owene i Bruckove.
Takvi se danas zovu Sanader & Co.
Supek nikada ne bi bio takav, ali naši „stvoritelji i njihovi
pohlepni sluge“
su se radije grebali nego stvarali novu uljuđenu Hrvatsku!
--------------------------------------------------------------------------------------
Nove atomske elektrane
Štovano uredništvo Glasa Slavonije,
u prilogu GS, Magazin br. 364 od 14. lipnja 2008. gospodin Daniel Radman piše o
opravdanosti i potrebi gradnje NE (nuklearne elektrane) u Hrvatskoj.
U uvodu kaže:
"Elektroenergetske potrebe sve su veće, prema grubim procjenama očekuje se da će
se do 2020. udvostručiti, pa je i jedna od logičnih (i efikasnih) opcija (m.p.
mogućnosti) i izgradnja prve hrvatske nuklearke."
Ne znam čija je to tvrdnja, ali je u svakom slučaju opasna, jer dolazi od
zagovarača korištenja atomske energije.
A što se cijene struje iz atomske energije tiče, nije istina da je "efikasna",
jer se sve uzporedbe s drugim izvorima energije zasnivaju na zastarjelim
podatcima. Računa li se cijena urana danas i u skoroj budućnosti, kada rezerve
urana budu gotovo izcrpljene, slika je sasvim drugčija! Prema mojim obavijestima,
atomska energija je pored svih otvorenih nedostataka (sigurnost i odpad koji
zrači) najskuplja. Politički razlozi "velikih sila", tj. potreba urana za vojne
svrhe, ga "pojeftinjuju", a Hrvatska (nadam se) ne želi postati "atomska sila".
Možda bi razrada te tvrdnje s podastrtim stvarnim podatcima dala povoljniju
sliku za obnovljive izvore energije, a posebno za korištenje energije sunca.
Za NE, ja kažem ne!
Srdačan pozdrav
Viktor Arbanas, V.I.Meštrovića 60, Hr-31000 Osijek, dne 16.lipnja 2008.
PS.
U pojašnjenju "Ne trebaju nam potpisi za referendum" pisac članka piše o
promjeni "zakonodavstva", što nije moguće!
Moguće je mijenjati ZAKONE, a ne zakonodavstvo!
Osim toga: peticija=zahtjev
viktor.arbanas@gmail.com poslao na: glas@glas-slavonije.hr
--------------------------------------------------------------------------------------
Ratna odšteta od EU
Otvoreno pismo Saboru Republike Hrvatske
Štovana gospodo saborski zastupnici
Svjedoci smo strašnih posljedica srbskoga pljačkaškoga pohoda na Hrvatsku.
Ubijanju još uvijek nema kraja. Prvo su nas ubijali Srbi, a sada se sami ubijamo,
jer je od domovinskoga rata ostalo puno oružja i duševno oboljelih ljudi. U
Osijeku se još i danas vide tragovi bombardiranja, a vidjet ćemo ih još
destljećima. Tvornice su uništene, siromaštvo i nepismenost je sve veća, a
trgovci se odvratno brzo bogate, ....
Mislim, kako nije potrebno, Vama, predstavnicima hrvatskoga puka, koji
upravljate u ime puka, nabrajati i objašnjavati tko ili što je dovelo do takvoga
stanja te koje su sve posljedice toga stanja.
Mislim, kako za sve to zlo treba okriviti pravoga krivca, a to su europski
političari, tj. Europska Zajednica. Oni su omogućili razoružavanje Hrvatske i
time nedvojbeno omogućili srbski osvajački rat.
Dakle, Hrvatska država treba zatražiti ratnu odštetu od Europske Zajednice (ratne
reparacije). O tužbi, visini odštete i sudskom postupku znate Vi i Vaši
savjetnici puno više nego ja.
Srdačan pozdrav
Viktor Arbanas, Vijenac I. Meštrovića 60, HR-31000 Osijek, dne 28.03.08.
viktor.arbanas@gmail.com poslao na:
sabor@sabor.hr, glas@glas-slavonije.hr, gl.urednik@vecernji.net, jutarnji_list@eph.hr
--------------------------------------------------------------------------------------
Dignitet generala i ministara
Odgovor na pismo gospodina Ivana Vekića iz Glasa Slavonije od 10.1.2008.
Prvo: Čestitam gospodinu Vekiću na uzornomu hrvatskom jeziku.
Vi čak pravilno osloviste gospodina Ivu Sanadera kao predsjednika vlade !
Javna glasila bi trebala učiti od Vas !
Drugo: Vašega sam mišljenja o hrvatskim političarima.
Ti, kako Vi pišete (moj sažetak iz Vašega pisma): „Pomodno odjeveni
sladkorječivi nesposobni grebatori i poslušnici koji žude za moći bez rada.“
A podpisujem i Vaše: "..na cijeni su hrvatski politički obsjenari, kukavice,
bjegunci i izdajnici. Svemu je kriv hrvatski puk jer ne sluša svoje školovane
sugrađane koji znaju misliti. No, danas taj puk "educiraju" uglavnom nepismeni.
To su, po mom mišljenju, "tekovine Juge". Pa kako bi taj puk mogao znati, koji
su to pravi Hrvati koji znaju i hoće raditi ?
Treće: Naši generali, a možda bi trebalo reći i bivši generali ili generali u
mirovini, su ipak naš ponos. Oni su promišljeni, hrabri junaci koji su dali od
sebe sve što su mogli, pa i više od toga. Ne zvuči li to malo pretjerano, ako se
zna koliko su se obogatili. Čijim i kojim pravom ? Ne bi li se moglo očekivati
od takvih nadprosječnih ljudi i neki dignitet ?
Četvrto: Hrvatsku su napali Jugosrbi, jer su im pokvareni EU-političari svojom
glupom, neodgovornom, drskom odlukom dopustili oteti naše narodno oružje. No,
Hrvati su obranili svoju državu zahvaljujući domoljubima koji su za dom i
životom platili, domoljubima koji su dali novce za oružje i našem „kraljeviću
Marku“, našim novopečenim političarima koji su, u ponovo samostalnoj državi,
uništili ne samo gospodarstvo, nego i moral. Zavladao je kaos, tj. bezzakonje,
nasilje i otimačina iliti kako se to danas zove: KORUPCIJA. Tko će ikada uvesti
građanski red u Hrvatsku ? Nitko i nikada ! U biti nema ni potrebe jer je
korupcija postala novi, globalni način življenja, kojim mi uz pomoć Europe i
srbskoga osvajača već skoro 20 godina živimo.
Peto: Hrvati nisu toliko "politički pametni" da svojim "ratnim zločincima" sami
sude. Ta surogat-suđenja očito zadovoljavaju europske licemjere (nadam se ne i
njemačke). Zašto nitko nije spomunuo oslobađanje grijeha (pravoslavnih svećenika)
ubojicama, jer su ubijali ne za sebe, nego za svoj narod, tako će i najveći
ratni zločinci ostati nekažnjeni. To sudsko natezanje će Europi postati
jednostavno preskupo. Pa, već danas je Zlovencima važnije tržište od morala.
Šesto: Vi pitate: "Je li moguće da smo postali tolike kukavice, je li moguće da
smo toliko sebični i toliko bezdušni ....." Ja bih rekao, to nije ništa novo, mi
Hrvati se stoljećima učimo praviti se blesavi, pa nije ni čudo da to tako dobro
znamo.
Viktor Arbanas, VIM 60, Osijek, dne 12.siječnja 2008.
viktor.arbanas@gmail.com poslao na: savjeti@glas-slavonije.hr